Nakon što sam pogledao na facebooku
video kojeg je podijelio neko od hrišćana na kojem je prikazano kamenovanje
bludnice u Afganistanu ili Pakistanu koje su izveli po uzoru na praksu
Muhammeda, ﷺ, a prije njega i praksu Mojsija, alejhi
selam, vidio sam sablažavanje i prozivke od strane hrišćana i njihovo
zgrožavanje ovim činom, te pojašnjenjem da Isus nije tako radio kada mu
je dovedena bludnica.
Prije nego spomenemo "priču o
bludnici" iz današnje Biblije, spomenućemo dokaze da je ovo bila praksa
Mojsija i Muhammeda, alejhima selam.
Došlo je u 5. Mojsijevoj 22/20-24: "Ali ako bude istinita optužba: Nije se našao znak
djevojaštva kod mlade žene, tada neka se izvede mlada žena pred vrata kuće
njezina oca, i ljudi njezina grada zavičajnoga neka je na smrt kamenuju,
jer je počinila sramotu u Izraelu: blud je tjerala u kući oca svojega. Tako
istrijebi zlo iz svoje sredine! Ako se tko uhvati, gdje opći sa ženom udatom,
neka umru oboje, čovjek koji je općio sa ženom i žena! Tako iskorijeni zlo u
Izraelu! Ako se netko sastane u gradu s djevojkom, koja je s jednim zaručena, i
opći s njom, Izvedite ih oboje pred gradska vrata i kamenujte ih na smrt:
Djevojku, jer nije u gradu vikala za pomoć, i čovjeka, jer oskvrni zaručnicu
bližnjega svojega. Tako istrijebi zlo iz svoje sredine!"
I ne samo da se u Bibliji navodi
smrt kamenovanjem radi bludnih radnji, nego i radi drugih prestupa
poput:
1) 2. Mojsijeva 21/32: "Ako vo
ubode roba ili ropkinju ima se platiti njihovom gospodaru trideset srebrnjaka a
vo se treba kamenovati."
2) 5. Mojsijeva 13/6-10 se navodi kazna za onoga ko poziva
da se obožavaju drugi bogovi: "Ako brat tvoj, sin matere
tvoje, ili sir tvoj ili kći tvoja ili žena tvoja mila ili prijatelj tvoj,
kojega ljubiš kao samoga sebe, hoće da te zamami tajno: Hajde da služimo tuđim
bogovima, koji su tebi i ocima tvojim nepoznati, Bogovima naroda oko vas, u
blizini tvojoj ili daleko od tebe, od jednoga kraja zemlje do drugoga, Ne
pristaj s njim! Ne slušaj ga! Neka ga ne žali oko tvoje, i ne štedi ga!
Ne taji krivnje njegove. Nego ga ubij! Tvoja ruka neka se prva digne na
njega, da ga ubiješ, pa onda ruka svega naroda. Kamenuj ga na smrt, jer
pokuša da te odvrati od Gospoda, Boga tvojega, koji te izvede iz zemlje
egipatske, iz kuće sužanjstva."
3) 4. Mojsijeva 15/32-35
navodi kaznu kamenovanjem za onoga koji je prekršio subotu: "Kad su bili sinovi
Izraelovi u pustinji, zatekoše čovjeka, koji je kupio drva u subotu.
Ljudi, koji su ga bili zatekli gdje kupi drva, dovedoše ga k Mojsiju i
Aronu i svoj zajednici. Staviše ga u zatvor, jer još nije bilo određeno o tom,
što će se činiti s njim. Tada Gospod zapovjedi Mojsiju: 'Taj čovjek ima
se smrću kazniti. Neka ga kamenuje sva zajednica izvan tabora. I
sva zajednica izvede ga pred tabor i kamenova ga na smrt, kao što je bio
Gospod zapovjedio Mojsiju.'"
Pored toga, za različite bludne
radnje se propisuju i druge kazne i propisi poput:
1) Pogubljenja zbog bluda sa
ženom svoga oca, ženom sina, muškarcem, životinjom, sestrom, ženom koja ima
menstruaciju i dr. (3. Mojsijeva 20/10-18)
2) Spaljivanje ognjem radi bluda: "I ko bi uzeo ženu
i mater njezinu, zlo je, ognjem nek se spali on i ona i da ne bude zla
među vama." (3. Mojsijeva 20/14)
3) Vađenje oka koje
sablažnjava i tjera na blud: "Ako te dakle
sablažnjava oko tvoje desno, iskopaj ga i baci ga od sebe, jer je bolje
za te, da propadne jedan od udova tvojih, negoli da se sve tijelo tvoje baci u
pakao." (Matej 5/29)
4) Sječenje ruke
koja sablažnjava: "I ako te sablažnjava
desna tvoja ruka, odsijeci je i baci je od sebe, jer je bolje za te, da
propadne jedan od udova tvojih, negoli da se sve tijelo tvoje baci u pakao."
(Matej 5/30)
A što se tiče prakse iz života
Muhammeda, ﷺ, prenosi se da je rekao:
"Neoženjeni i neudata bičevanje stotinu puta i
progon godinu dana, a oženjeni i udata bičevanje stotinu puta i kamenovanje." (Muslim, br. hadisa 1490)
I došao je čovjek Poslaniku, ﷺ, dok je bio u mesdžidu i
rekao mu: "O Allahov Poslaniče, učinio sam blud!" – pa se okrenuo od njega
Poslanik, pa je ovaj to ponovio četiri puta, pa kada je četiri puta posvjedočio
protiv sebe, Poslanik, ﷺ, ga je upitao: "Jesi
li ti pri pameti?" – pa je rekao: "Jesam." Pa ga je upitao: "A
jesi li oženjen?" – pa je potvrdio, a zatim je rekao
Poslanik, ﷺ: "Odvedite
ga i kamenujte." (Buhari, br.
hadisa 6430)
A također, kada su jevreji došli
Poslaniku, ﷺ, i spomenuli mu kako su među njima neki
čovjek i žena počinili blud. Allahov Poslanik im je rekao: "Šta nalazite u
Tevratu u pogledu kamenovanja (bludnika)?" Pa su rekli: "Javno ih
posramimo i bičujemo." Abdullah bin Selam (jedan od bivših rabina) je
rekao: "Lažete, u njemu je spomenuto kamenovanje. Donesite Tevrat i
otvorite", pa je jedan od njih stavio ruku na stih koji govori o
kamenovanju bludnika i pročitao stih prije i poslije, pa mu je rekao Abdullah
bin Selam: "Podigni ruku!". I podigavši je ukazao se stih u kojem je
kamenovanje, pa su rekli: "Istinu si rekao Muhammede, u njemu je naredba o
kamenovanju." – pa je Poslanik naredio kamenovanje i kamenovani su..."
(Buhari i Muslim)
Pa zašto onda današnji hrišćani ne
primjenjuju kamenovanje kao Božiji propis i zakon u vezi sa bludom?!
Reći će vam: Jer ni Isus nije primjenjivao
i to se vidi u Evanđelju po Ivanu 8/1-11 gdje stoji:
Međutim, ono što ovi hrišćani koji koji dokazuju sa ovim citatom, ne znaju, jeste da ova priča (Ivan 8/1-11) uopšte ne postoji u najstarijim rukopisima Biblije i da su učenjaci saglasni da je ona kasnije ubačena i dodata u Bibliju.
Papirus 66 (p66), jedan od najstarijih
dokumenata prepisa Evanđelja po Ivanu iz 2. st. nove ere ili početka 3., ne
sadrži priču o bludnici. U njemu nakon Ivana 7/52 odmah dolazi Ivan 8/12
Papirus 75 (p75) za kojeg također
govore da je iz 2. ili početka 3. stoljeća također ne sadrži priču o
bludnici. Nakon Ivana 7/52 dolazi odmah Ivan 8/12.
Ni sinajski kodeks (iz polovine 4.
st) ne sadrži priču o bludnici.
Ni u vatikanskom kodeksu (početak 4.
st) nema priče o bludnici.
Ni u vašingtonskom rukopisu (5. st) nema
priče o bludnici.
(The text of the New Testament It’s
Transmission Corruption and Restoration, Second Edition By Bruce M. Metzger
Page 223)
Jedan od najvećih učenjaka i
istraživača Novog zavjeta i tekstualnog kriticizma kaže:
"Dio (o bludnici) se ne
nalazi u najboljim grčkim rukopisima i nema ga u p66, p75, ... Aleksandrijski
i Eframije rukopis su oštećeni na ovim mjestima, ali veoma je moguće da
ni oni ne sadrže ovaj dio, jer prostor koji je izgubljen na papiru nije
dovoljan da se na njega napiše ovaj odlomak. Stari sirijski rukopisi
i arapski iz Tatjana ne sadrže nikakve informacije o ovom
odlomku, a također ga nema ni u najboljim prepisima Pešite.
Također, stare koptske crkve ovaj dio ne sadrže u njihovim Biblijama i nema
ga u sahidijskim, sub-ahmimijskim i najstarijim buhejrijskim rukopisma. Neki
armenijski i stari gruzijski prepisi ne sadrže ovaj odlomak, a na zapadu
ga nema u gotskim verzijama ni u nekoliko starih latinskih
rukopisa."
Da bi na kraju zaključio i rekao: "U
isto vrijeme, odlomak Ivan 8/1-11 (priča o bludnici) mora da se smatra
ubačenim u četvrto evanđelje."
Također, odlomka nema ni u najstarijem
prevodu Biblije na arapski jezik, iz manastira Svete Katarine iz 9. st., gdje nakon
Ivana 7/52 počinje Ivan 8/12.
Odlomka nema ni u izdanju
teksta Novog zavjeta od Westcott-Hort na grčkom jeziku.
U verziji Biblije Aramaic/english
interlinear New Testament, ne postoji ovaj odlomak i stoji u fusnoti: "Priča
o bludnici nikada nije bila u originalu Pešite (aramejskog prevoda
Biblije)."
U "Udruženom arapskom prevodu"
Biblije kojeg su radili predstavnici tri crkve (protestantske, katoličke
i ortodoksne) nakon što su naveli dio o bludnici napisali su u fusnoti: "Dio
Ivan 7/53-8/11, ne postoji u starim rukopisima niti u latinskim i sirijskim
prevodima. U nekim rukopisima je ovaj dio dodat na kraju Evanđelja."
A u uvodu u Evanđelje po Ivanu u
izdanju jezuitske arapske biblije kažu: "A što se tiče priče o bludnici (Ivan 8/1-11), postoji konsenzus da se ne zna njen izvor i da je naknadno
ubačena, ali je i pored toga dio 'kanona' Svetog pisma."
Što se tiče onih kasnijih rukopisa i
prevoda koji, generalno, sadrže priču o bludnici veoma je važno
napomenuti nekoliko činjenica:
1) Ova priča je došla u nekoliko različitih verzija od ove koja
se trenutno nalazi u Biblijama.
2) U različitim rukopisima i prevodima je postavljena na različito
mjesto u Evanđelju. Rekao je Bruce Metzeger: "Zapadnjačke crke i
one koje su dodale ovaj dio u rukopise stavile su ga na različita mjesta.
Većina prepisivača je očito mislila da je najpogodnije mjesto za
ubacivanje ovog dijela u Ivan 7/52, jer tu najmanje remeti kontekst događaja
i to je došlo u rukopisima 89. 700, D,E,F,G,H,K,M,U,G,P,28. Drugi su ubacili
ovaj dio nakon Ivan 7/36 (ms. 225) ili nakon Ivan 7/44 (neki
gruzijski rukopisi) ili nakon Ivan 21/25 (kao što je došlo u rukopisima
1, 565, 1076, 1570, 15829 i armenijskim rukopisima) ili nakon Luka 21/38
(f13)."
Koji je onda razlog što se ova priča
ne nalazi u najstarijim rukopisima i verzijama Biblije, niti u citatima
i komentarima najranijih crkvenih otaca, a onda se pojavljuje u nekim kasnijim
verzijama i komentarima?
Odgovor nam daje Josip
Aleksandrijski ili poznatijii kao Matej Siromah (Metta Miskin) jedan od najvećih
koptskih učenjaka i otaca u zadnjem stoljeću, gdje kaže u komentaru na Evanđelje
po Ivanu, str. 509: "I ovi crkveni oci objašnjavaju razlog
nedostajanja priče o bludnici u nekim rukopisima, a to je strah prvih
crkvenih otaca da se ova priča ne počne koristiti kao podsticaj na
moralno posrnuće, što ih je dovelo do toga da izbace ovu priču iz nekih
verzija." (Augustin, Odgovor Pelagiju 2/17)
Međutim, kao što smo čuli od Bruce
Metzegera i drugih istraživača da ova priča u osnovi i ne postoji u najstarijim
rukopisima, papirusima i prevodima ovo objašnjenje (o svjesnom uklanjanju ove
priče) baš i nema puno smisla.
Od razloga koji ukazuju da je ova
priča izmišljena i naknadno ubačena u Bibliju je i sam govor
Isusa koji kaže: "Ne mislite da sam ja
došaoda ukinem zakon i proroke. Nisam došao da ih ukinem nego
da ih ispunim. Jer , zaista, kažem vam: Dok stoji nebo i zemlja neće
nestati nijedne crtice slova ili tačke iz zakona dok se sve ne ispuni."
(Matej 5/17-18)
I još jedna veoma bitna napomena, da
ako pogledamo u samo obrazloženje ovog propisa (kamenovanja) koje
se spominje u Starom zavjetu, a koje je identično kao i u islamu,
vidjećemo da je on propisan da bi se održavao red i mir u društvu i ukinulo
zlo među ljudima. ("Tako istrijebi zlo iz svoje sredine!"
(5. Mojsijeva 22/24) (a u islamu se još na ovo dodaje i da je kazna na ovome
svijetu otkup za grijeh na budućem svijetu.)
Pa je i u vrijeme Isusa, a pogotovo
u vrijeme nakon Isusa, to djelo i dalje bilo zlo i ružno, i jedno od
djela koja izazivaju najgore i najnegativnije posljedice, prvenstveno na
pojedinca, zatim njegovu porodicu, a onda i cijelo društvo,
i dalje postoji onaj razlog kojeg je Bog (kako se to navodi u
Starom zavjetu) uzeo u obzir kada je propisao kaznu.
A i samo pojašnjenje i obrazloženje
ukidanja propisa: "Neka baci kamen onaj
koji je bez grijeha među vama." (Ivan 8/7) nikako ne može
da se shvati i spoji sa prvobitnim propisom u Starom zavjetu, jer je i taj
propis propisan i dat ljudima koji su i sami činili grijehe, ali i
pored toga su bili obavezni da sprovode kamenovanje nad
prestupnicima.
I ostaje misterija, zašto je onda sam
Isus nije kamenovao po Božijem zakonu kojeg je došao da ispuni (po samim
njegovim riječima) jer je on bio bez grijeha??!
Također se poteže pitanje: Na
koji način hrišćani onda misle i mogu da urede društveni život ljudi (bilo njih
samih a i ostalih) u vezi sa ovim "privatnim" prijestupima
koji imaju društvene posljedice, s obzirom, da veliku većinu ljudi,
bogobojaznost ne odvraća i ne spriječava od činjenja prijestupa
od kojih su mnogi uništavajući po cijelo društvo.
Duh propisa koji se nalazi u Starom Zavjetu i duh propisa koji se
nalaze u islamu sasvim daju rješenje i odgovore na ovo pitanje, jer su
došli sa zakonima i uređenjem društva da bi se spriječili oni
koji svojevoljno ne žele da se kontrolišu i koje njihova
bogobojaznost ne odvraća od činjenja loših i ružnih dijela.
Sve u svemu, većina tekstualnih
kritičara i istraživača odbacuje ovu priču i smatra da je naknadno ubačena u
Evanđelja.
Na taj način, "priča o bludnici"
postaje jasan dokaz, uz ostale greške, konktradikcije, neslaganja i
različitosti, iskrivljenja Biblije i manipulisanja sa njenim tekstom još
od najranijeg doba pa sve do današnjih dana.